Simonida
Iskopaše ti oči, lepa sliko!
Večeri jedne na kamenoj ploči,
Znajući da ga tad ne vidi niko,
Arbanas ti je nožem izbo oči.
Ali dirnuti rukom nije smeo
Ni otmeno ti lice, niti usta,
Ni zlatnu krunu, ni kraljevski veo,
Pod kojim leži kosa tvoja gusta.
I sad u crkvi, na kamenom stubu,
U iskićenom mozaik-odelu,
Dok mirno snosiš sudbu svoju grubu,
Gledam te tužnu, svečanu, i belu;
I kao zvezde ugašene, koje
Čoveku ipak šalju svetlost svoju,
I čovek vidi sjaj, oblik, i boju
Dalekih zvezda što već ne postoje,
Tako na mene, sa mračnoga zida,
Na iščađaloj i starinskoj ploči,
Sijaju sada, tužna Simonida, –
Tvoje već davno iskopane oči!
Milan Rakić, 1907. godine
Simonida je bila ćerka vizantijskog cara Andronika II Paleologa i četvrta supruga srpskog kralja Stefana Uroša II Milutina Nemanjića.
Car Andronik II je 1299. godine, ponudio srpskom kralju Milutinu ruku svoje maloletne kćeri, kao garanciju mira i prijateljstva između Vizantije i Srbije. Kraljica Simonida je umrla posle 1345. godine, kao monahinja.
Njena neobična sudbina i lepota su bili inspiracija mnogim umetnicima. Pesnik Milan Rakić je napisao pesmu „Simonida“, a Milutin Bojić je napisao dramu „Kraljeva jesen“. Asteroid 1675 Simonida koji je otkrio astronom Milorad B. Protić je dobio ime po kraljici Simonidi Nemanjić.
Simonida i njena raskošna odežda bili su inspiracija i učenicima smera modni krojač SŠ “Dr Đorđe Natošević” koji su u okviru projekta “Srpski vladari i njihova obeležja”, uz podršku članica UG “Gorocvet” iz Inđije, vredno radili na oživljavanju nasleđa srpskih vladara kroz veštinu veza i zlatoveza.
U nizu radionica organizovanih u školi učenici su usavršili tehnike veza i zlatoveza koristeći svileni konac, imitaciju dragog kamenja, bisere, bele i purpurne tkanine – sve ono što je krasilo dvorsku nošnju srednjovekovne Srbije.
Simonidina odežda, kao i odeća drugih vizantijskih i srpskih vladara, bila je ukrašena dragim i poludragim kamenjem, koje je imalo ne samo dekorativnu, već i simboličku vrednost.
Najčešće korišćeni dragulji u vizantijskoj i srednjovekovnoj srpskoj odeći:
Rubin – simbol moći, zaštite i kraljevskog dostojanstva. Često je bio ugrađivan u krune i nakit.
Safir – povezan sa mudrošću, verom i plemenitošću. Plavi safir bio je omiljen u vizantijskoj ikonografiji.
Smaragd – predstavljao je večnost, mladost i plodnost. Bio je cenjen u vizantijskoj i srednjovekovnoj srpskoj umetnosti.
Ametist – ljubičasti kamen koji se smatrao simbolom duhovnosti i skromnosti, ali je često nošen i na dvorovima.
Biseri – simbol čistoće i luksuza. Korišćeni su za ukrašavanje odeće, kruna i velova.
Granat – tamnocrveni kamen, često povezan sa hrabrošću i kraljevskim dostojanstvom.
Topaz – u zlatnim i svetloplavim nijansama, simbolizovao je mudrost i moć.
Ovi dragulji su bili ušivani na tkaninu, često u kombinaciji sa zlatnim i srebrnim nitima, stvarajući raskošne ornamente. Simonidin kostim verovatno je imao biserne i rubinske ukrase, kao i motive veza inspirisane vizantijskom tradicijom.
Cilj ovog projekta bilo je očuvanje tradicije kroz savremeni dizajn, a planirano je kreiranje tri unikatne haljine.
U projektu su učestvovali mentori: Branka Savić, Olgica Vujinović, a realizatori su bili učenici smera Modni krojač: Magdalena Kudra, Dragica Kudra, Ana Novaković, Kristina Perić, Milana Bogdanović, Jovana Jandrić, Branka Lazić, Anđela Stojaković, Branka Lazarević Tanja Fabri, Tanja Šimunović, Ana Drapšin i Marijana Berberski.