Da li je odgovornost sloboda?
Možda ovakvo pitanje zvuči čudno, međutim odgovornost jeste čista sloboda. Imamo takav stav,
jer imamo nekorisnu definiciju odgovornosti. Obično je ona kroz naše detinjstvo i odrastanje
predstavljena kao neki bauk i iz tog razloga nam vrlo često nije lako da preuzmemo odgovornost.
Za početak, odgovornost i sloboda se ne potiru, one grade jedna drugu. Odgovornost ne
shvatamo na pravi način zbog sabotirajućih uverenja koja nam grade roditelji, vršnjaci, okolina
ili mediji. Kroz detinjstvo i odrastanje, roditelji su ti koji nam grade određena uverenja, a može
se desiti da su nam, zbog neposedovanja dovoljno znanja, stvorili sabotirajuća uverenja. Ako su
nam roditelji govorili da smo neodgovorni u situacijama kada ne radimo ono što oni misle da je
najbolje za nas, na taj način su nam prebacivali osećaj krivice. Tako mi stvaramo uverenje kako
nismo vredni, dovoljno dobri ili sposobni da se zauzmemo za sebe. Sabotirajuća uverenja dovode
do nepreuzimanja odgovornosti. Roditelji zaista sve rade iz dobre namere, međutim ne znači da
moramo sa svakim njihovim stavom da se složimo.
Tu se krije naša sloboda! Kada shvatimo da na tuđe mentalno stanje ne utičemo direktno, nego
odgovaramo samo za svoje, to je kraj straha i početak slobode.
Preuzeti odgovornost za sebe i svoj život, svoje ponašanje i funkcionisanje jedino znači
ceniti sebe na pravi način. Od tog trenutka, stvari kreću da se menjaju. Počnimo od toga da
primećujemo kakvi ljudi će nas u tom momentu okruživati. Mnogo puta mi se pokazala tačna
ona rečenica : „ Imaćete prave ljude oko sebe, koji vas istinski vole, kada vi sebe budete voleli na
pravi način.“ Možda većini zvuči kao kliše, međutim zaista je tačno da nas ljudi vole i cene
upravo onoliko koliko mi to činimo za sebe, ni više ni manje. Mi im to dozvoljavamo, jer se tako prema sebi ponašamo.
Kakav je to osećaj slobode znajući da ne snosimo nikakvu odgovornost za tuđa ponašanja i
mišljenja? Ovo će nas spasiti svih onih muka kada besomučno nekom objašnjavamo naša
osećanja, a ne dobijamo razumevanje, isto tako kada se nerviramo jer ne možemo objasniti
nekom da greši, ili kada se u nedogled pravdamo za nešto za čega nismo krivi. To je zato što i ne
treba da objašnjavamo nekom da greši, niti smo mi krivi ako nas neko ne razume ili ne poštuje,
jer ne snosimo odgovornost za takve postupke. To nije sebičnost, već istinska ljubav prema sebi,
koje nikako ne treba da se stidimo.
Sloboda je napraviti samostalno svoj izbor. Odgovornost je preuzeti sve dobre i loše posledice iz
sopstvenih izbora. Kada slobodno pravimo izbore u svom životu, nećemo imati osećaj da gubimo
kontrolu i da smo žrtve sopstvenog života. Shodno tome, nećemo imati potrebu da krivimo druge
za neke situacije koje nam se dešavaju, jer pre svega sami donosimo svoje odluke i pravimo
izbore. Jedino za sopstvene izbore i treba da odgovaramo. Zauzeti se za sebe i stati iza svojih
izbora je odgovorno.
Kao što Kami kaže : „Život je zbroj odluka koje izaberemo.“