Feđa Štukan – prvo je moja drugarica bila zaljubljena u njega, pa je prestala da ga voli zato što je
mislila da je u knjizi izneo neke netačne podatke o Srbima, tačnije pravoslavcima, kako ih naziva u
romanu, što joj je isto smetalo jer je ateista i ne želi da se to izjednačava. Feđa zaista češće koristi reč
pravoslavci, nego Srbi, ali koristi i reči katolici i muslimani, zato što misli da je rat u Bosni bio verski rat.
Inače, i on je ateista, ili barem neko ko ne poštuje crkvu. I zaista je napisao jednu rečenicu o masovnosti
srpskih zločina koja se može različito interpretirati, a to je sporno još više jer je ova knjiga lektira na
Goldsmiths univerzitetu u Londonu i Mostarskom univerzitetu, (znači – čitaju je po svetu). Mada je Feđa
pisao i o muslimanskim i katoličkim zločinima, u manjoj meri, ali i o užasnom stanju u BiH posle rata,
koju vode zločinci iz rata. Ali to tek na kraju romana.
Na početku romana je osamnaestogodišnjak koji se, kao Selin u Putovanju nakraj noći, našao usred
ratišta, užasnut besmislom rata. Onda je mladić koji živi posledice ratišta i neko ko je iz svega toga izašao
živ i zdrav u glavi. I na kraju je aktivista kojem je, pošto je bio svuda i radio svašta, sve jasno.
U romanu nema srećne nostalgične prošlosti, samo ogoljene sadašnjosti u kojoj je junaku svejedno šta će da bude sa njim sve do jednog momenta kad se stvari tako nameste da mu više nije svejedno.
I ne želim da vam ga prepričavam, želim da se iznenađujete i razmišljate, kao i ja što sam.
I iako ste odgledali bilo koji opširniji razgovor s njim, a pun ih je net, i iako znate dosta toga o njegovom životu pa mislite da ne morate sad i čitati, ipak pročitajte knjigu. Biti sa papirnom knjigom u rukama, jedan na jedan sa piscem, bez buke glasova voditelja, gosta, špice i najave, uvek je posebno iskustvo, a sa ovom knjigom naročito.
Feđa piše jasno, sažeto, jednostavno, bez ustručavanja. I prolazi kroz stvari za koje pomisliš – mnogo je ovo, a ono ima još. Ali sve vreme, u tom mraku u kom je, u njemu je svetlo, i život kakav god da je.
Korice ove knjige su crne, bez ikakvog teksta na naslovnici i poleđini, ali naslov Blank je beo, u mraku u njemu i oko njega, belina je konstantna. Praznina, svetlo, kako god hoćete.
Takođe, ako ste odgledali ili pročitali nešto o njemu, onda znate i da je Feđa pacifista koji ni za šta više ne bi učestvovao ni u jednom ratu. Pored toga je glumac, pisac, muzičar, pilot, padobranac, građanski aktivista i naš savremenik i komšija i meni lično je zadovoljstvo što takvo neverovatno biće postoji i stvara u našem okruženju.
Emilija Gorjanović